Društveno poduzetništvo predstavlja novi način poslovanja kombinirajući poduzetničke prakse i vrijednosti usko povezanih s društvenom odgovornošću i načelima zaštite okoliša.

Nakon desetljeća utrke za profitom i nerealne potrošnje, svjetski financijski sustav našao se 2008. godine pred kolapsom. Neoliberalna ekonomija koju je rukovodila ideja profita i potrošnje pod svaku cijenu urušila se zajedno s vrijednostima koje je zagovarala – trka za moći, borba za prestiž, nedostatak socijalne osjetljivosti. Duboka financijska kriza tako je otkrila potrebu za redefiniranjem moralnih vrijednosti u društvu.

Društveno poduzetništvo jedan je od relativno novih pojmova u ekonomiji i počiva na ciljevima potpuno suprotnim od onih na kojima počiva dominantna tržišna ekonomija. Društvenom poduzetništvu nije cilj isključivo uvećanje profita, pa tako ni raspodjela dobiti, već ispunjenje društvenih zadaća, pomaganje onim skupinama u društvu koje su u riziku od društvene isključenosti.

Europska komisija je u svojoj „Inicijativi za društveno poslovanje“ (Social Business Initiative) pojmovno definirala koncept društvenog poduzetnika:

1. društveni poduzetnik se određuje kao nositelj poduzetničke aktivnosti kojem je primarni cilj društveni utjecaj, a ne generiranje dobiti za vlasnike ili dioničare;
2. društveni poduzetnik djeluje na način da proizvodi robu ili pruža usluge na tržištu na poduzetnički i inovativan način te koristi ostvarenu dobit za ispunjavanje društvenih ciljeva;
3. način upravljanja poduzetničkim subjektom je otvorenog tipa te uključuje zaposlenike, korisnike i ostale dionike na koje utječe gospodarska aktivnost poduzetnika.