Ovisnost o mobitelu
U današnje vrijeme brzog razvoja tehnologije mobiteli su postali zamjena za kompjutere i laptope. Pametni telefoni služe svima za različite svrhe od poslovnog korištenja u smislu održavanja live sastanaka, čitanja e-mailova, do privatnog korištenja u svrhu plaćanja računa, surfanja internetom, igranja igrica i slično. Djeca su naročito zahvaćena pretjeranim korištenjem mobitela, a sve ranije i ranije u dobi odrastanja djece roditelji nabavljaju mobitele svojoj djeci kako bi bili u kontaktu sa djecom dok su na poslu.
Pretjerano korištenje mobitela pretvara se u ovisnost o mobitelu kada se primjećuje narušavanje psihičkog i fizičkog zdravlja, kako djece, tako i odraslih u jednakoj mjeri. Osobe koje pretjerano koriste mobitel ponašaju se u društvu asocijalno u smislu druženja koje izostaje jer je njihova pažnja usmjerena na ono što se događa na društvenim mrežama ili igricama, pa čak i kretanja na burzama i slično.
Ovisnost o mobitelu ima svoje negativne konotacije kada osoba potpuno zanemaruje druge ljude iz svoje okoline i zapravo živi u virtualnom svijetu, skrivajući se iza nekog izmišljenog nadimka i pretvarajući se da je netko drugi.
Ovisnost o mobitelu se može i spriječiti i liječiti, naročito kod djece, a tu je uloga roditelja najvažnija. Djeci treba ograničiti pristup na internetu, na način da ne mogu samostalno pristupiti otvaranju profila na društvenim mrežama i tako stupiti u kontakt sa bezbroj nepoznatih ljudi. Također, ograničiti pristup određenim vrstama stranica, no to sve možete kao roditelj dogovoriti sa teleoperaterima kada nabavljate mobitel djetetu. Djecu treba usmjeriti na neke druge aktivnosti i ograničiti im vrijeme korištenja mobitela, nakon što napiše zadaću ili obavi sve svoje dnevne aktivnosti i slično.
Kao i kod djece i kod odraslih se može pristupiti na isti način, no kod odraslih to će učiniti sami ili uz pomoć stručnjaka psihijatra za ovisnosti koji će putem terapija usmjeravati osobu koja ima ovisnost o mobitelima da ih što manje koristi, da svoje vrijeme provodi na kvalitetniji način i bavi se nekim aktivnostima koje ne uključuju mobitele.
Ovisnost o mobitelu kod težih slučajeva liječi se kognitivno-bihevioralnim terapijama individualno ili u grupnim terapijama. Pomoću ovih terapija se utječe na misli i ponašanje koje se usmjerava na aktivnosti bez mobitela.
